Župa Sv. Terezije Avilske
Požeška biskupija
Župa sv. Terezije Avilske
Trg sv. Terezije 13
34 000 Požega
Tel.: 034 274 321
Fax.: 034 314 038
Žiro račun: HR022360000-1102159245
Matični broj: 0446122
OIB: 78052713725
Mail: sv.terezija.pz@gmail.com
LJETNO UREDOVNO VRIJEME: 09,00-12,00 sat Subotom 10,00-12,00 sati
"Ta već znate da je Bog posvuda. Jasno je, dakle, da je nebo tamo gdje je Bog."
Papa Ivan Pavao II. utemeljio je 5. srpnja 1997. godine biskupiju sa sjedištem u gradu Požegi i imenovao dr. Antuna Škvorčevića za njezina prvog biskupa. O dotadašnjoj župnoj crkvi sv. Terezije Avilske u Požegi papa u svom Apostolskom pismu o utemeljenju Biskupije određuje: «Crkvu Bogu podignutu u tom mjestu a posvećenu u čast sv. Terezije uzdižemo na stupanj i dostojanstvo stolne crkve, podjeljujući joj prava i povlastice koje takvim hramovima pripadaju.»
Utemeljenje biskupije u Požegi i uzdignuće župne crkve na dostojanstvo katedrale imalo je svoju višestoljetnu pripravu u kojoj osobite zasluge ima zagrebački biskup Franjo Thauzy (1698.-1769.). U njegovo vrijeme franjevci su predali župe biskupijskim svećenicima i ujedno je osnovao brojne nove župe u Slavoniji. Tako su godine 1753. župu u Požegi preuzeli biskupijski svećenici a biskup Thauzy osobno se zauzeo za izgradnju nove župne crkve.
Za tu svrhu ponajprije je kupio staru požešku tvrđu. Potom je od carice Marije Terezije dopisom od 11. srpnja 1754. godine dobio dopuštenje za podizanje župne crkve s njezinom izričitom željom da bude posvećena na čast njezine zaštitnice sv. Terezije Avilske. Ona je ujedno dala u Beču izraditi nacrt po kojem će se crkva graditi. Sam biskup Thauzy blagoslovio je kamen temeljac nove crkve 28. lipnja 1756. godine a 1759. godine zidarski radovi bili su zgotovljeni te je blagoslovljena za upotrebu. No, konačno će biti uređena 1763. godine te je njezinu posvetu obavio biskup Franjo Thauzy na devetu nedjelju po Duhovima, 24. srpnja. Veličina i ljepota crkve sv. Terezije odaju uistinu vrsna graditelja koji ju je projektirao. Ostao je nepoznat do danas ali se pretpostavlja da je to mogao biti neki Talijan te je u tom smislu biskup Aleksandar Alagović, ulazeći prvi puta u crkvu uskliknuo: “O Talijane, koji si gradio ovaj hram, gdje ti leže kosti da ih blagoslovim!” Crkva u stilu bečkog baroka ima oblik križa a unutrašnjost i vanjština odlikuju se pravilnim omjerima, koji daju poseban ugođaj. Vitki crkveni zvonik visok je preko 63 metra, ugrađen u zapadno pročelje crkve i oslanja se s druge strane na vješto izgrađen svod iznad pjevališta. Uz crkvu sv. Terezije ujedno je izgrađena jednokatnica u koju je biskup Thauzy 1754. godine smjestio sjemenište za odgoj klera. O zaslugama carice Marije Terezije i biskupa Thauzyja za izgradnju crkve svjedoči kamena ploča iznad ulaznih vrata u crkvu s uklesanim natpisom iz 1763. godine.
Prigodom stote obljetnice završetka gradnje crkve 1863. godine na prijedlog Miroslava Kraljevića ona je temeljito obnovljena a zvonik je dobio limeni pokrov. Značajnu pomoć tom prigodom dao je i sam zagrebački nadbiskup Juraj Haulik. Godine 1899. i crkva je dobila limeni krov koji je morao temeljito biti obnovljen nakon teškog oštećenja u orkanskom nevremenu 1926. godine kada se kapa zvonika srušila na krov crkve, probila ga, oštetila njezinu središnju kupolu i prodrla sve do kripte. Nakon deset godina, 1936. krov je dobio novi pocinčani lim da bi konačno u novijoj obnovi od 1994. do 1996. godine dobila sadašnji bakreni pokrov.
Ispod glavnog oltara nalazi se kripta u koju su bili pokapani svećenici a u onoj pod glavnom lađom crkve pokapani su građani. S obje strane svetišta nalaze se sakristije a iznad njih oratorij. Unutrašnjost crkve uređena je u stilu kasnog baroka, odnosno rokokoa. Biskup Thauzy darovao je monumentalni glavni oltar kojeg između drvenih marmoriziranih stupova krasi slika sv. Terezije nepoznatog autora, nabavljena u Beču u XVIII. stoljeću. Iznad slike dva su manja anđela ispod Božjeg oka u trokutu, simbola Presvetog Trojstva a ponad njega dva veća anđela drže krunu. S lijeve strane na oltaru je kip sv. Franciske Rimske a s desne sv. Klare u nadnaravnoj veličini. Do njih kleče anđeli poput onih na volutama pročelja crkve. S lijeve strane na zidu svetišta uzdiže se prekrasna propovjedaonica, koju je također darovao biskup Thauzy te ona stoga na svom baldahinu ima istaknut njegov grb. S jedne i druge strane svetišta nalaze se drvene klupe s izrezbarenim ukrasima iz 18. stoljeća, koje danas služe kao kanonička sjedala a izradio ih je požeški stolar Franjo Štengl.
Ispred svetišta s lijeve strane smješten je drveni barokni oltar sv. Ivana Nepomuka, dar hrvatskog bana Franje Nadasdyja 1763. godine, čiji se grb nalazi u atici oltara. Slika sv. Ivana Nepomuka, ulje na platnu nabavljena je u Beču a rad je nepoznatog majstora. Ispod nje nalazi se u okruglom okviru manja slika Krista s trnovom krunom. S desne strane svetišta smješten je oltar sv. Mihaela Arkanđela također iz 1763. godine, kojeg je darovao Josip Maurović, župnik u Kutjevu, podrijetlom Požežanin. Slika sv. Mihaela, ulje na platnu nabavljena također u Beču, rad je nepoznatog majstora. Ispod nje je manja slika Gospe s djetetom Isusom u ovalnom okviru. Oba oltara imaju drveni ukrašeni antependij, koji s oltarima tvore jedinstvenu cjelinu te odišu skladom i ljepotom.
Stolna crkva Sv. Terezije Avilske
Pri dnu crkve s lijeve i desne strane nalaze se četiri drvene barokne ispovjedaonice iz 18. stoljeća. Lađa crkve ispunjena je hrastovim klupama urešenima rokoko rezbarijama s kraja 18. stoljeća. Na dnu crkve s desne strane ulazi se u kapelicu s oltarom sv. Križa nazvanu “Mlada nedjelja”. Na stupovima podno pjevališta postavljene su u 19. stoljeću mramorne škropionice za blagoslovljenu vodu, dar požeških obrtnika Antuna Babukića i Antuna Szalaja.
Tijekom 1898. i 1899. godine hrvatski umjetnici Celestin Medović i Oton Iveković oslikali su crkvu. Dekorativno ju je uresio pod njihovim nadzorom slikar Pavao Fabec. Nad glavnim oltarom Medović i Iveković zajednički su oslikali Presveto Trojstvo. Na svodu svetišta Celestin Medović oslikao je sv. Tereziju na nebo uznesenu a na svodu glavne lađe evanđelista Mateja i Marka dok je Oton Iveković naslikao Luku i Ivana. Na svodu lijeve lađe Oton Iveković je naslikao Navještenje Marijino a na svodu desne lađe Celestin Medović oslikao je Isusa na Maslinskoj gori. Na lijevom stupu glavne lađe Oton Iveković naslikao je veliki lik sv. Metoda a na desnom stupu Celestin Medović sv. Ćirila. Nad svodu iznad pjevališta Oton Iveković je naslikao sv. Ceciliju, zaštitnicu crkvene glazbe.
O desetoj obljetnici utemeljenja Požeške biskupije i uzdignuća crkve sv. Terezije Avilske na dostojanstvo katedrale godine 2007. to zdanje je temeljito obnovljeno. U suradnji s p. Markom Ivanom Rupnikom, isusovcem iz Rima, a po nacrtima osječkog arhitekta Milka Puncera svetište je uređeno u skladu s liturgijskim propisima, postavljen je kameni oltar i ambon te biskupska katedra. Uvedeno je podno grijanje, izvedeno kameno popločenje usklađeno s kamenim namještajem u svetištu i zatečenim baroknim ansamblom. Zidovi su očišćeni od loše obnavljanih ukrasa iz 19. stoljeća a tirolski pokrajnji oltari su izmješteni. Restaurirani su svi prozori. Obnovljene su vrijedne kasnobarokne klupe u prednjem dijelu crkve i nabavljene nove u dnu crkve. Ujedno su izvedene stepenice iz glavne lađe katedrale u kriptu te je ona u središnjem dijelu uređena za bogoslužje a ispod svetišta su izgrađene grobnice za preminule požeške biskupe. Zatečeni posmrtni ostaci u 230 lijesova iz kripte pod svetištem i ispod središnje lađe dostojno su tom prigodom pohranjeni u pod kripte. Na pjevalištu 1768. godine bile su postavljene orgulje iz ostavštine kutjevačkog župnika Mihaela Maurovića. One su 1900. zamijenjene novim orguljama Josipa Brandla iz Maribora. U sklopu obnove crkve 1995. godine tvrtka «Harmonija» u vlasništvu Velimira Kostrevca iz Ivanić Grada preuredila je orgulje, oslobodila prozor na pjevalištu razdijelivši orgulje u dva simetrična ormara, postavljen je novi sviraonik, pneumatska traktura zamijenjena je električnom kojom upravlja mikroprocesorski sustav «Harmonija» po MIDI standardu. U lađi crkve postavljene su digitalne orgulje s 32 registra, koje su mogle samostalno svirati a jednako tako na njima je moguće svirati i orgulje na pjevalištu. Po dispoziciji akademika Anđelka Klobučara orgulje su proširene registrima s digitalnim izvorom zvuka i usklađene s digitalnim orguljama u lađi crkve. No, taj spoj pneumatičkih i digitalnih orgulja nije se pokazao uspješnim te je Požeška biskupija prigodom svoje desete obljetnice utemeljenja i uzdignuća crkve sv. Terezije Avilske na čast katedrale u vrijeme temeljite obnove crkve nabavila i nove orgulje od četrdeset registara. U izradi dispozicije sudjelovao je akademik Anđelko Klobučar a izgradio ih je graditelj orgulja Wolfgang Eisenbarth iz Passaua u Njemačkoj. Ove orgulje po svojoj originalnosti i ljepoti zvuka, podpomognute izvrsnom akustikom crkve po mišljenju stručnjaka predstavljaju jedan od najboljih instrumenata ove vrste na hrvatskim prostorima. Njihova izvrsnost dolazi do izražaja osobito prigodom održavanja orguljaških večeri, koje organizira Požeška biskupija svake godine o godišnjici uspostave Biskupije i svetkovine sv. Terezije Avilske.
U zvoniku crkve prvotno su bila postavljena tri zvona koja s bila u uporabi do 1790. godine, kada su po nalogu biskupa Maksimilijana Vrhovca prenesena u Ivanić a na njihovo mjesto kupljena su zvona crkve sv. Lovre zajedno sa satom. No, nastojanjem župnika Ivana Thallera 1875. godine u ljevaonici zvona Alberta Samase u Ljubljani kupljeno je novih pet zvona i postavljeno u zvonik. Tijekom I. Svjetskog rata zvona su bila rekvirirana. Godine 1923. u Strojnoj tovarni i livarni u Ljubljani kupljena su nova tri zvona i postavljena u zvonik. Na njima su likovi Presvetog Trojstva, sv. Florijana i sv. Terezije, a uz njih je u zvoniku bilo i četvrto malo zvono. Godine 2004. prigodom 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrješnom začeću BDM, na samu njezinu svetkovinu 8. prosinca na zvonik požeške katedrale podignuto je pet novih zvona izlivenih u austrijskoj tvrtki Grassmayr u Innsbrucku. Jedno od starih velikih zvona koje je na katedralu bilo postavljeno 1924. i dalje je ostalo zvoniti zajedno sa spomenutih pet novih zvona, dok su dva darovana novoj požeškoj crkvi Milosrdnog Isusa na Sajmištu, a najmanje zvono koje je i najviše bilo oštećeno ostalo je u Dijecezanskom muzeju.
Najveće zvono teško 1500 kilograma, posvećeno Isusu Kristu s natpisom „Krist danas i uvijeke“ darovao je biskup Antun Škvorčević. Drugo po veličini, teško 745 kilograma, s natpisom «Sv. Terezijo Avilska, moli za nas» darovao je zagrebački kanonik Milan Balenović. Treće zvono težine 450 kilograma darovali su kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra s natpisom „Sv. Petre Apostole, moli za nas», a četvrto težine 315 kilograma s natpisom „Sv. Antune Padovanski, moli za nas» darovala je obitelj Bajt i Božić iz Požege u spomen na hrvatskog časnika Antuna Božića i svih poginulih hrvatskih branitelja. Peto zvono s natpisom „Sv. Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas» dar je generalnog vikara Požeške biskupije Josipa Krpeljevića i kancelara Ivice Žuljevića.
U crkvi sv. Terezije sačuvano je više liturgijskih predmeta, među kojima valja spomenuti misnicu, dalmatike i plašt s biljnim motivima rađenim zlatnim nitima, koje je carica Marija Terezija darovala crkvi sv. Terezije 1763. godine za njezinu posvetu i na kojima je izvezeno caričino ime. Uz kalež s upisanom godinom 1763., vjerojatno također dar carice Marije Terezije, posebno treba istaknuti gotički kalež s natpisom «Ecclesia Hrastovicensis». K tome valja dodati i drugi gotički kalež s natpisom da je služio svim požeškim kapelama čiji kronogram spominje godinu 1725. kao i treći posve sličan ovome. Postoji i drugo brojno i vrijedno crkveno ruho iz 18. i 19. stoljeća kao i liturgijsko posuđe, kaleži, monstrance, svijećnjaci i relikvijari iz istog vremena. Svi ti predmeti smješteni su u Riznicu požeške katedrale. Nije manjeg značenja niti arhivska i knjiška građa, sačuvana u župi sv. Terezije, koja je dijelom pripadala isusovačkoj kolegiji, odnosno Nadbiskupskom konviktu.
Godina sv. Terezije Avilske
Sv. Terezija Avilska